Da bi ispravno definirali craft pivo (ili zanatsko pivo kako se još naziva), moramo prvo definirati craft pivovaru. Izraz Craft pivovara je potekao iz Amerike, a označava pivovaru koja:

  • je nezavisna (do 24% vlasništva može imati u toj pivovari neka druga firma koja nije iz craft branše)
  • koristi tradicionalne sastojke u proizvodnji
  • ne proizvodi više od 6 milijuna barela piva godišnje

Ovo su temeljni uvjeti koji su definirani od strane ovlaštenog američkog tijela koje predstavlja interese craft pivovara - The Brewers Association. U prethodnoj rečenici je vidljivo kako Amerika IMA definirano tijelo koje predstavlja craft pivovare i njihove interese. Hrvatska to NEMA. Izraz craft / zanatska pivovara nema pravno značenje i nije regulirano hrvatskim zakonima i u Hrvatskoj ne postoji udruženje craft pivovara, ali zato postoji grupacija malih nezavisnih pivovara. Jedina pravna stvar koja štiti hrvatske craft pivovare je zakon o trošarinama koji definira Malu nezavisnu pivovaru i kriterije koje ona mora zadovolijiti. Naravno da je problem što velike pivske grupacije iskorištavaju trenutnu situaciju na tržištu i žele svoje proizvode predstaviti kao craft proizvode proizvedene od male nezavisne pivovare. Ono što bi mi istaknuli kao bitne kriterije craft pivovare je da je NEZAVISNA te da je kreativna i eksperimentira sa sastojcima u proizvodnji.

Dakle, ako se nas pita, odgovor na pitanje što je craft / zanatsko pivo glasi:

 

Pivo proizvedeno na kreativan način, bez korištenja jeftinih sirovina kako bi se uštedjelo u proizvodnji, a proizvedeno od strane male nezavisne pivovare!

Za proizvodnju piva su bitna 4 osnovna sastojka - slad, hmelj, voda i kvasac. Odstupanja od ovih sastojaka naravno postoje, a ovise o:

  • pivskom stilu
  • ekonomičnosti proizvodnje
  • eksperimentiranju

Postoje pivski stilovi koji se baziraju baš na dodatnim sirovinama (eng. adjuncts). Belgijska wit piva i njemačka pšenična piva (Hefeweizen) koriste i dobar postotak pšeničnog slada, odnosno neslađene pšenice u slučaju wita (koji još dodatno koristi i korice limuna/naranče te korijander). Oatmeal stout sadrži zob, Milk stout sadrži laktozu (mliječni šećer)...

Naravno da je prije kategorizacije pivskih stilova postojala tradicionalna proizvodnja piva, a neki su pivski stilovi baš i kategorizirani po svojoj tradicinalnoj proizvodnji. Prije nego što su Nizozemci dofurali hmelj u Veliku Britaniju, Britanci su koristili razne biljke umjesto hmelja, a taj pivski stil se može i danas proizvoditi (Gruit). Belgijske trapističke pivovare koriste karamelizirane šećere (eng. candi sugar) kako bi postigle dodatnu razinu kompleksnosti u svojim dubbelima, trippelima i Quadruppelima.

Kako bi smanjili trošak proizvodnje, neke pivovare često koriste zamjenske sastojke osim osnovnih. Tu nažalost pivovare ne gledaju kreativnost recepta i kako bi poboljšale pivo koristeći dodatne sastojke, već gledaju čistu računicu - PARE! Te pivovare su uglavnom velike makro pivovare koje izbacuju svoje dosadne lagere koji dominiraju tržištem, a kao suspstitute ječmenom sladu koriste kukuruz i/ili rižu.

Suprotno industrijskoj kapitalističkoj metodi proizvodnje, male nezavisne craft pivovare isto mogu stavljati u pivo dodatke kao što su kukuruz i riža, ali ne rade to primarno kako bi smanjile proizvodnu cijenu, već kako bi poboljšale određene note u pivu. U craftu je jedna od bitnih stavki kreativnost i zato craft pivovare eksperimentiraju sa svim mogućim sastojcima.

Na kvasac se može gledati kao na dirigenta orkestra ili možda čak bolje "tonca" u studiju ;). U proizvodnji piva, kvasac dolazi pred sami kraj proizvodnje i on utječe na formiranje alkohola u pivu i stvaranje Co2 u pivu (mjehurića/gaziranosti :)). Kod belgijskih pivskih stilova kvasac ima najvažniju ulogu od svih sastojaka, a o po tipu kvasca, isti možemo podijeliti u tri osnovne kategorije. 

Pivska povijest počinje upravo s kvascem. U nekim godinama Prije Krista, u Mezopotamiji, ekipa je obrađivala zemlju, uzgajala različite žitarice za hranu i upravo zbog tih žitarica je slučajno nastalo pivo. Kako kvasac treba slad kojim se hrani i iz njega stvara alkohol i Co2, tako se smatra baš da je do prve pojave piva vodila kombinacija tih ubranih žitarica i divljeg kvasca u zraku koja je rezultirala fermentacijom i prvom verzijom piva. Fermentacija piva na taj način se zove spontana fermentacija, a kvasac kojim je nastala ta fermentacija se naziva DIVLJI KVASAC (Wild Yeast).

Pojava divljeg kvasca i prvog piva je vodila do izdvajanja čiste mikrobne pivske kulture i pojave ALE kvasca, tj. ALE tipa piva. Može se reći da su sva piva u početku bila ALE piva, a tek kasnije se pojavio LAGER kvasac i lager tip piva. Ale kvasac se često naziva i kvasac gornjeg vrenja (pivo fermentira na višim temperaturama), a lager kvasac se naziva kvasac donjeg vrenja (pivo fermentira na nižim temperaturama). Povijest lager kvasca seže u Njemačkoj gdje su Bavarci pivo hladili duži vremenski period na niskim temperaturama (zato i je riječ lager - odležavanje) i zbog same činjenice tog dužeg odležavanja piva, lager piva su "čišća", tj. lager kvasac u tom periodu "pojede" više šećera u pivu, nego što ale kvasac "pojede" za kraće vrijeme fermentacije na višim temperaturama.

Kao što je iznad i navedeno, Ale i Lager su vrste kvasca, a danas predstavljaju i osnovnu kategorizaciju piva. Kada bi radili raspodjelu po pivskim stilovima, ale i lager bi bili vrhovi te liste od kojih bi se radila daljnja detaljnija raščlamba. 

Uz čiste mikrobne kulture kvasca (Ale i Lager), dosta pivovara njeguje još i prvotni način proizvodnje piva, tzv. otvorenu fermentaciju prilikom koje sladovina fermentira na otvorenom zraku izložena kvascima u zraku - divljim kvascima. Šampioni pivskih stilova nastalih divljim kvascima su Belgijanci i njihova poznata kisela (divlja) piva.

Kvasac se u proizvodnji piva dodaje na kraju proizvodnje, u fazi fermentacije. Kvasac se stavlja u ohlađenu sladovinu u zatvorenim fermentacijskim tankovima (a može i otvorenima ako se radi divlje pivo) i pomoću njega, sladovina se pretvara u pivo.     

 

Slad bi mogli nazvati glavnim gorivom u pivu. Kvasac predstavlja iskru koja pali gorivo i formira vatru, a pri tome hmelj dolazi kao voda na tu vatru da ju "pripitomi". Slad sadrži škrob, koji se u proizvodnoj fazi zvanoj ukomljavanje, pretvara u šećer prijeko potreban kvascu da ga "jede" i kao rezultat tog "jedenja" nastaje alkohol i Co2. Slad se dobiva od žitarica, a ovo su najčešće žitarice u proizvodnji slada:

  • Ječam
  • Pšenica
  • Raž

Ječam je najčešća žitarica u proizvodnji pivskog slada i ječmeni slad je najkorišteniji slad u pivskoj industriji. Kada se proizvode pšenična i ražena piva, ječmeni slad je i dalje osnovni slad u tim pivima, a raženi i pšenični sladovi su samo dio ukupnog sladnog recepta. 

U zadnje vrijeme su popularna i bezglutenska piva pa se često u proizvodnji tih piva koriste sladovi dobiveni od žitarica koje ne sadrže gluten, kao što je heljda (eng. buckwheat).

Voda je itekako bitna u proizvodnji piva jer čini najveći sastojak gotovog piva. Kakvoća vode igra ključnu ulogu u proizvodnji piva i ona se mora prilagođavati ovisno o pivskom stilu koji se proizvodi. Nije ista struktura vode pri proizvodnji npr. Pale Ale-a ili pri proizvodnji Stouta.

Ono što nije bitno, a što se najčešće ističe kao oznaka pivske kvalitete je IZVORSKA voda. Izvorska voda se često ne analizira za provjeru kakvoće i kako se onda može znati da li je ta voda odgovarajuće prilagođena za proizvodnju određenog pivskog stila? IZVORSKA voda je samo marketing scam i jedan od najvećih bullshita u svemiru!

Kao jedan od 4 osnovna pivska sastojka, hmelj ima važnu ulogu u formiranju finalnog proizvoda. Nekad hmelj ima ulogu samo back-up vokala u pivskom ansamblu, ali ponekad hmelj ima i ulogu glavnog frontmana tog pivskog ansambla. Najbitnija stvar koja se želi dobiti od hmelja u pivu je gorčina, a ta gorčina se dobiva od alfa kiselina. Svako pivo treba balansirati neprovrele šećere koji ostaju kao rezultat fermentacije, a ključ za taj balans su alfa kiseline. Hmelj ne daje samo gorčinu, on sadrži i bitna ulja koja utječu na aromu (često u žargonu se kaže za taj miris u pivu "hoppy") i okus, a to je posebno bitno kod američkih pivskih stilova i IPA-i koje su postale trademark craft pokreta.

Zanimljiva je informacija kako je hmelj iz Nizozemske u Veliku Britaniju stigao tek u 14 stoljeću, a do tada su se u UK koristile različite biljke i trave za balansiranje slada u pivu. Ti pivski stilovi imaju i posebni naziv. 

Trenutno na svijetu postoji više od 100 različitih sorti hmelja, a one se uzgajaju po cijelom svijetu. Kontinentalne sorte (Europa) se većinom koriste zbog alfa kiselina, tj. gorčine, dok se američke, autralske i novozelandske sorte koriste najviše zbog uljnih karakteristika, tj. za aromu i flavor. Više o hmelju možete saznati na ovim linkovima:

  • https://ychhops.com/varieties
  • https://craftbeeracademy.com/the-science-behind-hops-part-1-alpha-and-beta-acids/
  • https://en.wikipedia.org/wiki/Hops

U proizvodnji piva, hmelj se može stavljati u više faza, ali najbitnija je faza kuhanja piva. Hmelj se stavlja prilikom ključanja sladovine i što duže pivo ključa, ekstrakcija hmeljnih alfa kiselina će biti jača, a shodno tome, pivo gorče.

Hmelj ima ulogu frontmana u našim pivima i najviše smo prepoznati po našim hmeljnim nektarima na tržištu:

Naravno da može, a čak se već i uzgajao u Gregurovcu, malom selu blizu Križevaca. Sorta koja se uzgajala u toj hmeljnoj zadruzi je bila slovenska Aurora, a zadruga je 2102 godine zatvorila vrata.

Naravno da postoje, a često ti izrazi služe i za definiranje pivskih stilova. Postoji par osnovnih pojmova kojima morate baratati ukoliko želite ući u prvi krug beer geekova:

  1. ABV - alkohol, koji je rezultat pivske fermentacije! Postotak alkohola je bitna oznaka na svakom pivu, a na temelju tog postotka mi pivari plaćamo i posebni porez na pivo. Neki pivski stilovi zahtjevaju nizak postotak alkohola (npr. sva Session piva, engleski bitteri, češke 10-e...), dok neki pivski stilovi zahtjevi visoki udio alkohola (RIS-ovi, DIPA-e, Tripeli, Doppelbockovi...).
  2. IBU - mjerna jedinica za gorčinu piva, a full naziv glasi INTERNATIONAL BITTERNESS UNIT. Gorčina je uz alkohol najbitnija stavka u pivu, a kao i kod alkohola, ona može biti bitna kod definiranja određenog pivskog stila (npr. često sva sladno orijentirana piva imaju malu gorčinu - škotski aleovi, porteri, belgijski trapisti...), a nekim stilovima je gorčina bitna karakteristika (American IPA-e, Pilsneri, American pale aleovi...). Gorčina u pivu se dobiva od hmelja.
  3. Original Gravity (OG) i Final Gravity (FG) - ta dva izraza predstavljaju jedinice gustoće sladovine. OG se mjeri prije stavljanja sladovine na fermentaciju, dok se FG mjeri nakon fermentacije. Razlika između te dvije vrijednosti služi za definiranje postotka alkohola u pivu.
  4. SRM (Standard Reference Method) - brojčani podatak koji predstavlja boju piva. Što je niži broj, radi se o svijetlijem pivu, a što je veći, radi se o tamnijem pivu.   

U planu nam je kreirati zasebnu kategoriju posvećenu tehnologiji proizvodnje piva, gdje će naš headbrewer Marko pokazati svoje pivsko znanje, ali do tada ćemo ovdje samo ukratko proći sve bitne korake u proizvodnji piva.

  1. Mljevenje slada - proces proizvodnje kreće od prilagodbe slada za potrebnu ekstrakciju šećera u koraku zvanom ukomljavanje. Nije isto da li će se slad jako sitno samljeti (tu se riksira da se jako zgusne slad te se riskira problematično cijeđenje) ili će se krupno samljeti.    
  2. Ukomljavanje - nakon što je slad izmljeven, on se miješa s vodom i cilj je na određenim temperaturama konvertirati škrob iz slada u šećer kako bi kvasac mogao obaviti svoj dio posla. Ta ekstrakcija se dešava na temepraturama od 60° do 70°. Kada je ukomljavanje završilo (škrob je pretvoren u šećer), prelazi se na treći korak.
  3. Cijeđenje - sladovina dobivena u prethodnom koraku sada se mora izdvojiti od ostatka sladne mase i zrnja, tj. mora se ocijediti. Ako je slad bio presitno samljeven, ovaj korak zna biti poprilična noćna mora ;) 
  4. Kuhanje - ocijeđena sladovina se zagrijava do trenutka zakuhavanja i tu konačno hmelj kreće činiti svoju magiju. Što se ranije hmelj stavi u ključalu sladovinu, to će ekstrakcija hmeljnih alfa kiselina biti jača i pivo će dobivati na gorčini. Ako se hmelj stavlja kasnije, to pridonosi više utjecaja na aromu i flavor finalnog piva.
  5. Odvajanje hmeljnih čestica i hlađenje - kada je kuhanje završilo, sladovina se mora očistiti od ostataka hmelja (to se često radi u posudi zvanoj whirpool) i onda se očišćena hladi kako bi bila spremna za najzeznutiji korak proizvodnje.
  6. Fermentacija - ohlađena sladovina se puni u fermentacijske tankove i tu se dodaje pivski kvasac. Kvasac jede šećer u sladovini i u sladovini stvara alkohol i ugljični dioksid. Nakon odrađene fermentacije, tekućina u tanku se više ne zove sladovina, već pivo. Pivo se onda može čuvati još određen period vremena u tankovima (lageriranje) ili se može puniti.
  7. Punjenje u ambalažu - ovisno o veličini pivovare, strateškom planu i načinu distribucije te prodaje, ovaj korak može biti jednostavan, ali može biti i kompliciran. Pivo se može puniti u boce, limenke, kegove, caskove ili se čak ne mora niti puniti! Ukoliko se u sklopu pivovare nalazi pub, onda pivo može ići direktno iz tanka na tap! Pivo se može, prije punjenja u neku od iznad navedenih ambalaža, filtrirati i pasterizirati, ali to ostaje na odabir svakoj pivovari. 
  8. Skladištenje i distribucija - napunjena pivska ambalaža se može staviti u direktno u hladno skladište gotovih proizvoda u pivovari ili se može odmah distribuirati. U ovom koraku je jako bitno paziti da se održava hladni lanac kako bi pivo zadržalo svoje karakteristike sve do posluživanja konzumenta.   

Evo i bonus za kraj, svi gore opisani koraci u kratkoj homebrew animaciji:

Odgovor na ovo pitanje ja teško precizno napisati, jer pivska klasifikacija se razlikuje. Na svijetu postoje različite pivske organizacije i svaka ima svoju klasifikaciju. Jedna od ključnih karika u definiranju pivskih stilova je bio Michael Jackson, čiča koji je prvi strukturirao stilove po zemljama. Mi ćemo probati napisati na svj način jednostavno i razumljivo, bez velikih komplikacija, a ukoliko biste detaljnije željeli razumjeti temu, na kraju teksta se nalazi par dobrih izvora informacija.

Počnimo od osnova. Priča počinje glavnim sastojkom piva, sastojkom bez kojeg bi pivo bilo samo neka obojana slatka vodica - kvascem. Baš zbog kvasca, 2 osnovna tipa piva, THE DUO od kojeg kreće daljnja podjela su ALE I LAGER. Taj duo predstavlja mamu i tatu svih stilova, a ispod njih su sve njihovi podstilovi. U dodatnu analizu pivskih stilova bi mogli uključiti i države u kojima su nastali, a to se najčešće svodi na ove zemlje:

  1. Velika Britanija
  2. Njemačka
  3. Belgija
  4. Češka
  5. Amerika

Mi smo se radi jednostavnosti odlučili držati klasifikacije s portala craftbeer.com.

Lager

  • Light Lager
  • Pilsner
  • Helles Lager
  • Oktoberfest Lager
  • Vienna Lager
  • Bock
  • DoppelBock
  • Dunkel
  • Schwarzbier

Ale

Pšenično pivo (Wheat Beer)

  • Hefeweizen/Weissbier - klasik njemačke pivske škole i stil u kojem su Nijemci i dalje broj 1. Hefe inače znači kvasac na njemačkom jeziku pa je stoga hefeweizen = pivo s kvascem. Uz veliku količinu pšeničnog slada, kvasac je ovdje bitna karika i on se svakako mora utočiti u cijelosti u čašu prilikom istakanja iz boce. Zbog visoke fermetacije, pivo u aromi često poprimi note banane i klinčića. Najpoznatiji komercijalni predstavnik ovog stila je Paulaner Hefeweizen.
  • Belgian Witbier - belgijska verzija pšeničnog piva se ne oslanja toliko na kvasac, već više na neslađenu pšenicu i dodatke tipa limunskih korica, narandžinih korica i višanja. 
  • American Wheat - što se desi kada se zahmelji Belgian Wit? Upravo American wheat, stil koji je nastao u Americi, a cilj mu je spojiti pitki i osvježavajući belgijski wit s američkim hmeljnim sortama i gorčinom. 
  • Dunkelweizen - u sekciji lagera spo spomenuli Dunkel, što znači Tamno pivo. Dunkelwieizen je pšenično pivo 
  • Weizenbock

Svijetli Ale (Pale ale)

  • American Pale Ale
  • Blonde Ale
  • Bitter
  • English Pale Ale (ESB)

IPA (India Pale Ale)

  • American IPA
  • English IPA
  • Black IPA
  • Red IPA
  • White IPA
  • NEIPA
  • Brut IPA
  • Session IPA
  • Double/Imperial IPA
  • Triple IPA

Sour beers (Kisela piva)

Kisela piva su piva koja su na prirodan ili na kontrolirani način ukiseljena. Kod kiselih piva se uglavnom radi o otvorenoj fermentaciji (Eng. Open fermentation) gdje sladovina fermentira na otvorenom zraku i na taj način skuplja bakterije i divlje kvasce iz zraka koji sladovinu pretvaraju u pivo. Sinonim za otvorenu fermentaciju je spontana fermentacija, a ta piva još nose naziv divlja piva (Eng. Wild beers), zbog divljeg kvasca koji im pomaže u fermentaciji. Ukoliko sladovina fermentira u kontroliranim uvjetima (zatvorena fermentacija s čistim pivskim kvascem), a poslije se pivo prebacuje na odležavanje u drvene bačve (iz kojih kupi još dodatne divlje stvari), onda se radi o miješanoj fermentaciji (Eng. Mixed fermentation). Ako se u sladovinu dodaje čista kultura mliječne kiseline, a potom ona normalno fermentira pod čistim kvascem u zatvorenim tankovima, onda se radi o Kettle Sour metodi proizvodnje kiselih piva.

Kisela piva su dobila i cijeli blog post te toplo preporučujemo da ga pročitate. U njemu smo posebno izdvojili i tehniku kojom smo napravili naše prvo kiselo pivo - The Strangler!  

  • Lambic/Gueuze - lambic je spontano fermentirano pivo koje odležava u drvenim bačvama, a proizvodi se samo u 2 belgijska područja - Pajottenland i Zenne. Sladovina se hladi u bazenima na otvorenom zraku preko noći i na taj način prikuplja sve bakterije i divlje kvasce iz zraka. Ukoliko se miješa (blenda) dugi niz godina odležani lambic mladim (do godinu dana odležanim) lambicom, dobiva se Gueuze.   
  • Fruit Lambic - jednostavno rečeno, to je lambic u koji se dodaje voće kako bi u pivu stvorilo novu dimenziju. Ukoliko se u lambic stavljaju višnje, tada se stil naziva Kriek, ako se dodaju maline, onda je to Framboise. 
  • Gose - pivski koji stil nastao u Njemačkom gradu Goslaru, a glavna obilježja (uz kiselinu) su mu slanost i začini koji se stavljaju u pivo. Slanost se dobivala iz rijeke Gose, jer su vodu iz te rijeke koristile pivovare za proizvodnju piva. 
  • Berliner Weisse - kako mu i samo ime kaže, pivski stil koji je nastao u Berlinu, a glavnu riječ u njegovoj proizvodnji ima lactobacillus bakterija koja stvara mliječnu kiselinu. 
  • Flanders Red - pivski stil nazvan po belgijskoj regiji u kojoj se proizvodi - Flandriji. Stil karakteriziraju tamni sladovi korišteni u proizvodnji, a nakon glavne fermentacije, pivo se stavlja na dugo odležavanje u hrastove drvene bačve gdje prikuplja bakterije iz drveta (miješana fermentacija) i stvara dodatnu kompleksnost.   
  • Oud Bruin - stil se još naziva i Flanders Brown i isto se proizvodi samo u Flandriji. Karakteriziraju ga tamniji sladovi korišteni u proizvodnji (puno veći udio za razliku od Flanders Red) te osobina kako ne odležava u drvenim bačvama, već se kontrolirano dodaju mikrobne kulture za postizanje kiseline, a dugo odležavanje se odvija u inox tankovima, a nakon toga u bocama.

Craft piva su konačno omogućila da se pivo percipira kao kompleksan proizvod, a ne kao proizvod koji nam treba samo kad se gleda loptanje na televizoru i/ili kad se pije u parkiću. U vinskom svijetu postoje somelijeri , ali oni postoje i u pivskom svijetu (često zvani ambasadori) i njihova glavna misija je educirati pivsko tržište da pivo nije nužno samo "tvar" za ispijanje po parkovima. Za pivo se, kao i za vino, koristi različita terminologija za opisivanje i ocjenjivanje. Postoje profesionalne pivske grupacije na svijetu i svaka od tih grupacija ima svoje pivske tečaje, a ovo su neki od najpoznatijih:

Kada se završi jedan od gornjih tečajeva, osoba stječe titulu profesionalnog kušača/someliera/sudca/cicerona/pivskog smora.

Uz educirane pivske someliere, postoje i fanovi piva čiji cilj je također podizanje svijesti o craft pivu kod drugih ljudi, a oni se nazivaju beer geekovi. Beer geekovi često koriste aplikacije pomoću kojih ocjenjuju piva.

Koliko god bili različiti iznad navedeni pristupi te bili oni amaterski ili profesionalni, svi oni imaju u cilju što detaljnije opisati pivo. Pivo ima osnovne karakteristike neovisno o tome koji se pristup koristi. Neke od tih karakteristika nemaju hrvatski izraz, a svojstva za opisivanje tih karakteristika dobivaju se od pivskih sastojaka korištenih u proizvodnji, a i sama proizvodnja i njeni koraci utječu na ta svojstva.

Aroma

Jednostavno rečeno, aroma je miris piva. Svaki put kad čašu prislonite nosu, prvo će vas "šupiti" pivska aroma. Aroma je jako bitna pivska karakteristika i po njoj možemo zaključiti da li je pivo svježe i ima li potrebne značajke određenog pivskog stila.

Za opisivanje arome koriste se različiti izrazi, a neki od učestalijih su: 

  • Hoppy 
  • Spicy
  • Floral
  • Peppery
  • Grassy
  • Rubbery
  • Fruity
  • Earthy

Američki pivski stilovi (APA-e i IPA-e) su često veoma zahmeljeni i od tuda dolazi izraz hoppy - radi se zahmeljenom pivu u kojem se mogu naći često i popratne arome poput floralne (cvjetne), tropske, limunske... jer američki hmeljevi daju takve note. 

Kvasac može dati isto veliki raspon različitih aroma - od estery (aroma voća dobivena visokom fermentacijom) pa do arome octa dobivene spontanom fermentacijom kvasaca iz zraka.

Sladovi korišteni u pivskoj proizvodnji mogu dati arome čokolade, kave i karamele, a nekad ne moraju uopće biti naglašeni.

Izgled/Boja (Appearance)

Tu nema puno mudrolija, radi se o izgledu piva i njegovoj prezentaciji. Naravno da određeni pivski stilovi vuku na svijetliji spektar skale, dok neki vuku na tamniji spektar skale. Ovdje možete vidjeti sve razine boja koji pripadaju određenom pivskom stilu, a pod izgled možemo ubrojiti i mutnoću piva - neki pivski stilovi trebaju biti mutni, dok određeni pivski stilovi moraju biti full prozirni. Ne smijemo izostaviti niti važnost pivske pjene - da li pjena postoji ili ne, da li se zadržava ili brzo gubi te da li ostavlja lacing (pjenasti rub/prsten) u čaši. 

Okus (Flavour)

Često nam sama aroma može nagovjestiti što nas očekuje u okusu. Svi sastojci korišteni u proizvodnji piva, u okusu trebaju odigrati kompletnu simfoniju. Hmelj, kvasac i slad zajedno stvaraju okus - prvo se primjećuju osnovne stvari, da li je pivo slatko, gorko, kiselo, slano, nakon toga da li pivo ima nekih problema, a onda se mogu primjetiti već i kompleksnije stvari slične onima nabrojanima pod aromom.        

Doživljaj piva (Mouthfeel) 

Za izraz Mouthfeel je teško naći hrvatsku inačicu, ali najbliži izraz bi bio punoća, tj. vaš doživljaj piva. Postoje određene karakteristike koje možete primjetiti kao Mouthfeel piva:

  • Tijelo - da li je pivo veoma pitko ili ima kompleksnost koje mu obogaćuje okus?
  • Finish - da li je pivo gorko, da li se alkohol osjeti, je li suho ili je slatko...?
  • Aftertaste - čarolija koja se dešava nakon što progutate pivo. U nekim pivima je to jedna od najvažnijih varijabli i treba se jako skoncentrirati na otpijeni gutljaj. Tu možete doživjeti razne stvari koje vam na prvu nisu bile izražene u aromi i okusu, npr. vaniliju koja se dobila odležavanjem u bačvi nekog Imperial Stouta i slično. 

To su osnovni pojmovi koji se vežu uz pivo i naravno da postoji još hrpetina okusa, izraza i varijabli povezanih s kušanjem piva, ali da sad krenemo analizirati svaku, ovo pitanje bi se moglo prebaciti na zasebni blog post :). Ukoliko bi htjeli produbiti znanje o ovoj tematici, slobodno kliknite na jedan od linkova grupacija navedenih na početku ovog pitanja, a možda vam može poslužiti i ovaj flavour wheel koji je izradio pivski pisac Mark Dredge:

Wheel 

 

Njemački zakon o čistoći piva (Reinheitsgebot) je 2016 godine proslavio 500 godina svog postojanja. Donesen 1516 godine, Reinheitsgebot je imao osnovnu zadaću štititi krajnjeg konzumenta od lošeg piva serviranog u krčmama (raznih "čudnih" sastojaka se koristilo u srednjem vijeku u proizvodnji piva). Oko Reinheitsgebota se vežu razne kontroverze, oko početnih u srednjem vijeku da je zapravo taj zakon štitio pekarsku industriju, do sadašnjih kada Njemačka ne priznaje niti jedno pivo koje koristi bilo koji drugi sastojak osim osnovne četvorke. Ako gledamo današnje craft pivarstvo, Reinheitsgebot je velika prepreka craft pivovarama jer limitira jednu od najbitnijh craft karakterisitka - kreativnost i eksperimentiranje. Većina pivovara koje u današnje vrijeme naglašavaju kako je pivo proizvedeno po njemačkom zakonu o čistoći piva čine to samo zbog marketinških razloga. Danas bi se Reinheitsgebot mogao svrstati u isti koš kao i IZVORSKA voda.

  • 1
  • 2

O pivu

Mislite da je pivo samo žuta gazirana tekućina kako ga prezentiraju velike pivovare? Pivo je puno više od toga, a pivske osnove možete saznati ovdje.

Reklamacije

Naputak kako možete / morate reagirati u određenim situacijama i kako nam možete javiti ako nešto nije ispravno s našim pivima.

Tips & Tricks za...

Homebrew

Preduvjet za profesionalno bavljenje craft pivarstvom je homebrewing. Ovdje možete saznati osnovne stvari o kućnoj proizvodnji piva.

B2B

Ako ste kafić / pub / restoran i htjeli biste nas točiti, ovdje možete saznati sve preduvjete za točenje naših piva u vašem lokalu.

Ostala pitanja

Baš sva ostala pitanja koja nisu navedena u niti jednoj kategoriji, a tiču se piva, sastojaka i proizvodnje (a i malo financija te logistike).

Izradu web stranice sufinancirala je Europska unija iz Fonda za regionalni razvoj