Pivska 2014.

Završila je 2014. godina i kao po običaju, vrijeme je za gostujuće postove naših kolega beer geekova. Prvi post ove godine piše Plućica na kiselo, a predlažem da ga i zafolovate na twitteru (ako već niste) gdje ćete moći pratiti real-time njegove svjetske pivske avanture! Mislim da će vam biti prilično jasno iz teksta koliko čovjek voli pivo, a to je ujedno i razlog zašto ja nisam napisao svoju analizu 2014 godine - bila bi totalno lame u usporedbi s ovom :) ! Predlažem vam da otvorite neko fino pivo i da lagano krenete u ovo večerenje štivo! :) Obratite posebnu pažnju na slike!!!!! Iza nas je zanimljiva godina po pitanju piva, a to se posebno odnosi na Hrvatsku. Craft revolucija koja je zahvatila pivski svijet još uvijek traje. Broj pivovara u SAD-u prešao je 3.000 još negdje sredinom godine, a iako još uvijek čekamo godišnji izvještaj Brewers Associationa sigurno je da će broj pivovara biti najveći još od sedamdesetih godina 19. stoljeća. Uzevši u obzir da je 1979. bilo operativno samo 90 pivovara, te da se broj pivovara od 2007. udvostručio, uzlet ove industrije je vrlo impresivan. Tim više što je prema procjenama još par tisuća pivovara u nekoj fazi planiranja. Uz to craft pivo bilježi rekordan izvoz tako da su američka piva sve dostupnija van SAD-a. Pivski craft pokret u dobroj mjeri prelio se i na Europu, pivovare niču u Irskoj, Italiji, Španjolskoj, Poljskoj, te pogotovo u Ujedinjenom Kraljevstvu. U UK operira gotovo 1.500 pivovara (1.472 prema Cask Reportu) koje godišnje proizvedu oko 19.000 različitih piva. Godišnje se u UK otvori 170 novih pivovara, a popularnost cask alea i dalje raste . Potencijal europskog tržišta uočile su i američke pivovare, a potezi Green Flasha i Stonea najavili su zanimljiv trend. Stone je uočio ogroman potencijal njemačkog tržišta koje po potrošnji piva spada u svjetski vrh. S druge strane u Njemačkoj se uglavnom proizvode tradicionalni pivski stilovi i ima vrlo malo pivovara koje nude široku lepezu pivskih stilova. Stone je pokrenuo Indiegogo kampanju kojom su željeli prikupiti milijun dolara za pokretanje pivovare u Berlinu. Vjerujem da je odaziv premašio njihova najbolja očekivanja s obzirom da su prikupili preko 2.500.000 USD. Berlinska podružnica bi trebala početi s radom krajem 2015. ili početkom 2016. godine. Green Flash se odlučio za nešto drugačiji pristup i dogovorio suradnju s belgijskom pivovarom St Feuillien u čijem će pogonu proizvoditi vlastita piva. Da i azijska pivska scena ima potencijala svjedoče nam reportaže o craft pivovarama u Kini, Tajvanu, Južnoj Koreji i Japanu. Vjerujem da će i tamo doći do velike ekspanzije u narednih nekoliko godina, možda već i u 2015. Globalni karakter cijelom pokretu daju i otvaranja zanimljivih pivskih barova diljem svijeta. Tako je Mikkeller nakon bara u San Franciscu početkom godine otvorio podružnicu i u Bangkoku. Brewdog je otvorio barove u Sao Paulu, Tokiju, Göteborgu, Firenzi, Bologni, Cardiffu, Liverpoolu i Helsinkiju. Za ovu godinu već su najavljeni barovi u Barceloni i New Yorku. Mnogi proglašavaju ovo zlatnim dobom piva što je svakako dobro, no ujedno postoje i najave kako nas nakon vrhunca čeka pad uslijed pucanja pivskog balona ili nestašice hmelja. Kako su veliki igrači tj. pivske multinacionalke uočile priliku na craft beer tržištu tako se nastavio i trend akvizicija. Najviše je odjeknula kupnja udjela u Founders Brewingu od strane Mahou/San Miguela. Srećom ipak je kupljen manjinski udio, ali ovakvih će transakcija zasigurno biti još više na pivskoj sceni. Hrvatska je napokon uhvatila priključak s događanjima na pivskoj sceni i stvari su se polako, ali sigurno počele mijenjati i kod nas. U 2014. počele su sa radom 3 zanimljive nove pivovare. Nova Runda i Zmajska pivovara izbacile su poprilično dobra piva i što je barem jednako važno stilove koji su do sada bili nepoznati prosječnom pivopiji u Hrvatskoj. Slijedom toga povećao se i broj mjesta u kojima je moguće popiti kvalitetno pivo. Medvedgrad se napokon odvažio na malo zanimljivije pivske stilove, tako smo dočekali i prvo hrvatsko IPA pivo. Svoj dio odradili su i uvoznici I učinili nam dostupnima američka piva, danski Mikkeller i belgijance koje do sada nismo viđali na policama specijaliziranih dućana. Ugodno iznenađenje bilo je i pojavljivanje pivara (Zmajska i Hold'em) te uvoznika (odličan štand Mas Plenuma) na Vinocomu u Esplanadi. Što se tiče mojih pivskih doživljaja 2014. je bila vrlo zanimljiva. Na moje iznenađenje debelo sam premašio prošlogodišnju brojku od 458 piva probanih po prvi puta i ove godine probao sam 596 novih piva. Ovdje svakako moram zahvaliti svima koji su nosili i slali piva sa svih strana svijeta, dobrim ljudima koji su me zvali na kušanja, dijelili znanja i imali razumijevanja za raznorazne pivske eskapade. Za razliku od prethodne godine u ovoj godini probao sam čak 39 piva iz kućne proizvodnje (homebrew). Ovo prije svega mogu zahvaliti homebrew konferenciji odnosno natjecanju te kolegi Banku čija smo homebrew piva mogli probati nekoliko puta tijekom prošle godine. Untappd statistika kaže da sam prema njihovoj kategorizaciji pio 98 različitih pivskih stilova. Od toga sam najviše pio: American IPA (82) American pale ale (37) Imperial / Double IPA (31) Czech Pilsener (20) English Pale Ale (18) English Bitter (16) Belgian Strong Pale Ale (15) Saison / Farmhouse Ale (14) English IPA (14) Stout (13) Pilsener (12) Nova piva koja sam probao dolaze iz 27 zemalja: Od 338 probanih pivovara na stolu mi se našlo najviše piva iz danske pivovare Mikkeller (20), pa slijede Brewdog (11), Harpoon (9), Baladin, Medvedgrad, Laško (7), Van Honsebrouck, Stone, Dogfish Head, Brewfist i Brunenhaut (6). Ovdje bih završio sa razbacivanjem brojkama, da kažem riječ dvije o pivima koja su me se dojmila. Tradicionalno, skoloniji sam intezivnjim okusima tako da dominiraju IPA, double IPA i imperial stout stilovi. West Coast IPA (Green Flash) - najpoznatije pivo cijenjene kalifornijske pivovare koja je kao i mnoge druge dom našla u San Diegu. Iako poprilično zahmeljeno ovo pivo nije jednodimenzionalno jer mu dovoljna količina slada daje balansiranost. Arome tropskog voća, citrusa i puno gorčine. Pivo koje za mene ima sve. Weizenbock (Matuška) - nisam baš ljubitelj čeških piva, ali Matuška je pivovara koju iznimno cijenim. Krasne zlatne boje, vrlo voćna i bananasta, svakako jedno od najboljih piva koje je proizvela Matuška. Meni bolje od hvaljenog Weihenstephaner Vitusa. Imperial Stout (Nøgne Ø) - pivovara Nøgne ime je dobila po liku iz pjesme Henrika Ibsena, a iako postoji nepunih 13 godina uživa kultni status. Njihov imperial stout ima sve karakteristike stila - tamna boja, smeđa pjena, a okusom dominiraju čokolada i prženi slad. Wipeout IPA (Port Brewing) - još jedno pivo iz Kalifornije, ovaj puta iz San Marcosa, nadomak San Diega. Za nijansu slabije od West Coast IPA. Citrusi, tropsko voće, solidno zahmeljeno, ali i balansirano. Total Hubris (To Øl) - već je općepoznato da Danci znaju kako se radi pivo. Jedno od onih piva koje reklamiraju kao lager, a zapravo više sliči IPA pivima. Da su svi lageri ovakvi drugo nam ne bi niti trebalo. Green Gold (Mikkeller) - Mikkellerova hmeljna bomba, za nas koji smo ljubitelji hmelja ovakva piva na stolu su praznik. Zona Cesarini (Toccalmatto) - pamtim to kao da je bilo danas, jedne ljetne večeri sjeo sam sa Mirom i od 15 IPA piva koja smo probali ovo je pobjednik. Zona Cesarini na talijanskom znači "zadnji čas", a pri kuhanju su momci iz Toccalmatta upravo u zadnji čas ubacili japanske, australske, američke i novozelandske hmeljeve. Pitko, balansirano, ali i kompleksno IPA pivo. Zombie Dust (Three Floyds) - kultno pivo pivovare iz Indiane. Solidno zahmeljeno za american pale ale, velikog tijela, odiše cvjetnim i voćnim aromama. S obzirom na velika očekivanja nije me oborilo s nogu, ali bez daljnjeg ulazi u izbor najboljih piva godine. Sculpin IPA (Ballast Point) - IPA, Kalifornija, San Diego, sve je jasno. Klasik žanra. 18th Anniversary IPA (Stone) - još jedno IPA pivo, opet iz Kalifornije, ovaj put iz Escondida. Stone svake godine za rođendan izbacuje specijalno pivo, a zadnjih nekoliko godina to je Double IPA. S obzirom na 75 IBU ovo na papiru nije najzahmeljenije pivo koje sam probao, ali količina hmelja u mirisu i okusu je impresivna. Fantastična hmeljna bomba. Stillwater As Follows (Stillwater Artisanal) - Stillwater je jedna od američkih pivovara koje su se specijalizirale za belgijske stilove piva. Ovdje su iskombinirali belgijski strong ale s američkim hmeljevima, a eksperiment je u potpunosti uspio. Two Hearted Ale (Bells Brewery) - još jedan IPA klasik američkog craft pivarstva, ime duguje rijeci Two Hearted u Michiganu odakle je i pivovara Bells. Osim uz rijeku naziv je vezan i uz ranu verziju ovog piva koje je koristilo engleski slad i američki hmelj, sastojke koji čine srce svakog piva. Recept je kasnije promijenjen jer se prva verzija nije pokazala dobitnom kombinacijom. Knee Deep Simtra Triple IPA (Knee Deep Brewing Company) - triple IPA piva su relativno rijetka i ne klize baš lagano niz grlo. Ovo pivo hvali se sa čak 131 IBU-a koji su balansirani odgovarajućom količinom slada, a usprkos 11,2% ABV alkohol se ne osjeti agresivno nego lagano grije. SS2014 Yirgacheffe (Need a Bigger Boat Series) (Carton Brewing) - dvostruko IPA pivo začinjeno Ethiopian Yirgacheffe sortom kave iz Fair Mountain pržione u New Jerseyu. Slično Mikkellerovom Tomahawk x Guji Natural Coffee IPA kojeg sam pio pretprošle godine. Sviđa mi se ta kombinacija IPA piva i kave. Lil’ B (Evil Twin) - Evil Twin je pokrenuo Jeppe Jarnit-Bjergsø, brat blizanac osnivača Mikkellera. Lil' B je proizveo američki ogranak pivovare (djeluju u SAD-u i Danskoj) i to u pogonu Two Roads Brewing Company s obzirom da su gypsy pivovara. Riječ je o slatkom porteru s puno prženog slada, čokolade, punog tijela i visokog udjela alkohola. Planets Series: Mars The Bringer of War (Bells Brewery) - u Bellsu su izdali seriju piva koje su naziv dobile po planetima, a inspirirana je suitom Planeti Gustava Holsta. Pivska serija dosljedno prati glazbeni uzor pa tako i ovdje nedostaju Zemlja i Pluton. Ova double IPA možda ne donosi rat, ali gomilu hmelja i voćnih aroma isporučuje bez greške. Tart of Darkness (The Bruery) - Bruery je kalifornijska pivovara koja voli eksperimentirati, a orijentirana je na egzotičnije belgijske stilove kao što su saison, sour i wild ale. Tart of Darkness nije iznimka, riječ je o stoutu napravljenom uz pomoć divljih kvasaca koji mu daju kiselost te odležanom u hrastovim bačvama. Speedway Stout (AleSmith Brewing Company) - krasna smeđa pjena, puno kave i čokolade u kako u mirisu tako i u okusu. S obzirom na legendarni renome očekivanja su bila velika i u popunosti ispunjena. YuleSmith (Summer) (AleSmith Brewing Company) - izvrstan double IPA, puno voća i neuobičajeno osvježavajuće za ovaj stil. Nut Brown Ale (AleSmith Brewing Company) - možda nije atraktivno kao imperial stout ili double IPA, ali ovo je odlična kalifornijska interpretacija klasičnog engleskog stila. Prženi slad, hmelj, lješnjaci, čokoladne i voćne note. Hercules Double IPA (Great Divide Brewing Company) - jedno od boljih piva koje Colorado može ponuditi, a konkurencija nije mala jer je ta država u top 4 po broju pivovara u SAD-u. Rednik Stout (Buxton) - prženi slad, tamna čokolada i kava. Krasan stout iz jedne od najuzbudljivijih engleskih pivovara. Double Axe (Buxton) - double IPA teške kategorije, punog tijela preko 13% alkohola. Nasreću alkohol je dobro skriven, a okus izvrstan. Titan IPA (Great Divide Brewing Company) - borovina, trava i puno gorčine na kraju. Svake godine probam i neka piva koja su zanimljiva zbog neobičnih okusa, pa iako uglavno ne spadaju u nešto najbolje što pivski svijet red je da ih spomenem: Mexas Ranger (Mikkeller) - ovo je moglo i kategoriju top piva godine. Nevjerojatno je što su sve natrpali unutra - bademovo mlijeko, kakao, čili, crni grah i lišće avokada. Vrlo kompleksno i prvo čili pivo koje sam pio, a ima smisla. Plum Porter (Titanic Brewery) - tamno pivo koje je osvajalo zlata na CAMRA-inim festivalima. Nisam očekivao da će se šljiva toliko osjetiti u mirisu i okusu. Ugodno iznenađenje. Brekeriet Brettporter (Brekeriet Beer AB) - zahvaljujući brett kvascu ovo pivo je iznimno kiselo i suho. Kako sam i očekivao većini se ovako ekstremno pivo nije svidjelo. Salt (MAD Beer) - MAD je projekt između Mikkellerova gazde Mikkela Borga Bjergøa i Jakoba Mielckea koji je chef u restoranu Mielcke & Hurtigkarl. Ideja je bila da se naprave piva koja bi odgovarala određenom okusu i koja su namijenjena uparivanju s hranom. Salt je zaista slano pivo, a uz to i poprilično kiselo. Moram priznati da smo imali velikih problema s ovim pivom i jedva smo ga popili. Hell or High Watermelon (21st Amendment Brewery) - neobična kombinacija piva s okusom lubenice. Rezultat nije loš - sasvim blaga nota lubenice, za razliku od većine radlera dostupnih na našem tržištu ovo je zaista pivo, a ne sok. Ovo pivo 21st Amendment proizvodi od 2002. kada je uvedeno u ponudu kao sezonsko pivo. Kako je potražnja bila velika odlučili su se na proizvodnju tijekom cijele godine. Problem je bio što im je za šaržu od 12 bačava trebalo je gotovo 200 kg svježih lubenica što znači da su ih morali kupovati diljem svijeta ovisno o tome gdje je bila sezona. Nakog nekog vremena počeli su kupovat koncentrat od svježih lubenica kako bi mogli zadovoljiti potražnju. KUKA - Banana Nut Brown Ale (Andean Brewing Company) - podsjetilo me na bananko čokoladicu, uz malo lješnjaka. Puno bolje od Wellsovog Banana Breada. Chocolate Raspberry Imperial Stout (Adirondack Pub and Brewery)- izvrsna kombinacija čokolade i malina. U kategoriji razočaranja ipak je bilo znatno manje kandidata nego što je bilo kvalitetnih piva: Franzberg Stones Bitter Black Hill Primus Ožujsko Super Dry Favorit Asahi Super Dry Rizmajer Cortez kukoricasör Na ovoj listi našli su se uglavnom pale lageri s iznimkom Stones Bittera i Black Hilla. Black Hill je eksperiment Černe Hore u kojeg su natrpali gomilu biljaka i začina tako da podsjeća na pivo sa Becherovkom. Najveću borbu imao sam s Franzbergom, čak 45 minuta za pola litre piva. Vjerojatno bi isto bilo sa Stones Bitterom da nije bilo currya koji mi je anestetizirao okusne pupoljke. Na listi najboljih pivskih barova I pubova našla su se 22 establišmenta: Eleszto (Budimpešta) - zgodno uređen pivski bar sa čak 20 točionika. Riječ je o pretežno mađarskim craft pivima koja znaju biti neujednačena kvalitetom. Bar se nalazi u zgradi staroj 100 godina koja je nekad bila tvornica stakla. Uz pivski bar vlasnici namjeravaju otvoriti restoran, coffee shop, hostel kao i homebrewing školu. [gallery type="slideshow" ids="2768,2770,2771"] Zly Časy (Prag) - ponajbolje mjesto za pivo u Pragu. Pivnica se proteže na tri etaže, a na šankovima je raspodijeljeno čak 48 točionika. Na njima nude vrlo raznovrstan izbor od nekih britanskih i njemačkih pa sve do fantastične ponude čeških piva. Jelo je odlično, pogotovo gulaš u kruhu. Zubaty Pes (Prag) - bar koji se nalazi relativno blizu Zly Časy, a drži ga Rus Aleksei. Ima duh kvartovskog bara, koji ne nudi autentičnu atmosferu kakvu turisti očekuju od čeških pivnica. Ipak, na 15 točionika uvijek su kvalitetna piva, nađe se tu redovito pokoji Brewdog ili Mikkeller i netko iz Češkog trojca Falkon, Matuška, Kocour. Kulovy Blesk (Prag) - restoran koji se kao i prethodna dva mjesta nalazi izvan užeg centra Praga. Zato nudi 27 točenih piva i to uglavnom čeških. Restoran je uređen u shabby stilu, hrana je ukusna, a cijene povoljne. Hostinec Richtar Jakub (Bratislava) - izvana poprilično neugledna birtija nudi solidan izbor točenih slovačkih i čeških piva, a zna im se zalomiti i pokoji Brewdog. Uz to Matuška po povoljnim cijenama i odlični utopenci dovoljan su razlog za posjetiti ovo mjesto ako se nađete u Bratislavi. [caption id="attachment_2708" align="aligncenter" width="573"] Utopenci s feferonima i lukom[/caption] York Tap (York) - na 32 točionika nudi pregršt raznih stilova piva od klasičnih engleskih real ale piva pa sve do modernih craft pivovara koje eksperimentiraju sa stilovima. [caption id="attachment_2717" align="aligncenter" width="1536"] FOTO: Ivan Kovačević[/caption] Sheffield Tap (Sheffield) - kao i ostali iz "Tap" lanca (Euston i York) i ovaj pub se nalazi na željezničkoj stanici. Nalazi se tik uz peron tako da je nekako najbolji za gledanje vlakova i putnika koji pijuckaju prije putovanja. Što se piva tiče u ponudi su 22 točionika na kojima je moguće naći i piva relativno rijetka u Europi kao što je Narwhal od Sierra Nevade. Jako dobar izbor boca. Kao što smo se uvjerili u Sheffield Tapu vrijedi pravilo "no football colours allowed" tako da su nogometna obilježja strogo zabranjena. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2709,2710,2711,2712,2713"] Shakespeare’s Ale & Cider House (Sheffield) - Shakespeare se nalazi u najblaže rečeno neuglednom dijelu Sheffielda (a Sheffield sam po sebi nije baš reprezentativan grad). Devet točionika ne zvuči puno međutim kad nam se barmen pohvalio da su tijekom 2013. izrotirali čak 800 različitih piva na njima postalo je jasno zašto je riječ o jednom od najboljih pubova u Sheffieldu. Cijene su vrlo povoljne i velika većina piva je bila ispod 3 funte. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2714,2715,2716"] Kelham Island Tavern (Sheffield)- vrlo ugodan pub, police su krcate pivskim vodičima, a zidovi nagradama za najbolji pub po izboru CAMRA-e. Populaciju uglavnom čine gospođe i gospoda u najboljim godinama koji su se uživili u pub quiz, uz iznimku pokojeg mladca. Sa 16 točenih nije najbolji pub u gradu, ali svatko će naći ponešto za sebe. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2718,2719,2720,2721"] Brewdog (Sheffield) - uz onaj u Manchesteru jedan od dva Brewdoga koja sam posjetio ove godine. Iako to što su uređenjem pomalo na istu šprancu malo ide na živce činjenica je da svaki nudi jako dobar izbor piva. Čak i ako vam je lepeza standardnih Brewdog piva pomalo dosadila uvijek se tu nađe poneki specijal i zanimljiva gostujuća piva drugih pivovara. Meni su posebno zanimljiva piva američkih pivovara kao na primjer Clown Shoesa ili Oskar Bluesa (rima je slučajna). Ono što je pravi problem su stvarno visoke cijene. OK, shvaćam da neka uvozna piva poput Mikkellera ili američkih piva koštaju preko četiri funte, ali siguran sam da bi Brewdog i dalje fino poslovao da osnovni set vlastitih piva u svojim lokalima spusti ispod 4 funte. [gallery link="none" type="slideshow" ids="2722,2723,2724,2725,2726"] Ship and Mitre (Liverpool) - poprilično prostran pub koji s razlogom kupi nagrade za najbolji pub u Merseysideu. Preko 30 točionika na kojima osim piva toče i dosta dobre cidere. Osim toga u frižiderima je preko 100 piva u boci, ali tu je ponuda orijentirana na kontinentalna, uglavnom njemačka i belgijska piva i samim time meni manje zanimljiva. Marble Arch (Manchester) - riječ je o pubu pivovare Marble i drže uglavnom vlastita piva uz pokoje gostujuće. Tradicionalan pub ugodne atmosfere. Pork scratchings su poprilično tvrdi pa treba paziti zube. Port Street Beer House (Manchester) - vjerojatno najbolji craft beer pub na ovoj turneji po UK. Ako se dobro sjećam izbrojao sam preko 20 točionika, a u večeri kad sam ih posjetio 3 nova piva su ušla u ponudu. Nakon što sam pokazao interes za nekoliko piva barmen je bez oklijevanja ponudio tastere za kušanje. Ponuda boca je impresivna, ima egzotičnijih stvari, ali i cijene takvih piva su zato dvoznamenkaste. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2728,2729,2730"] Harpoon Brewery (Boston) - pivovara se nalazi izvan centra grada, a u pivnici unutar pivovare dostupno je dvadesetak Harpoonovih točenih piva. Ture po pivovari koštaju 5$, što je vrlo povoljno pogotovo uzevši u obzir da je u turu uključena i degustacija. U pivovari je smješten i dućan gdje je moguće kupiti pivo kao i merchandise s logom pivovare. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2731,2732,2733"] Meadhall (Boston) - ovaj pivski bar nalazi se u Cambridgeu, u neposrednoj blizini MIT-a. Atmosfera je možda pomalo uštogljena, ali 100 različitih vrsta točenog piva atmoferu stavlja u drugi plan. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2735,2734"] Lord Hobo (Boston) - među najboljim pivskim barovima u Bostonu. Pomalo mračne atmosfere nudi 40 točenih piva i dobru hranu. Tørst (Torst) (Brooklyn) - pivski bar u vlasništvu pivovare Evil Twin nalazi se u Brooklynu. Na točionicima kombiniraju Evil Twin sa drugim pivovarama. Ponuda je poprilično ekskluzivna odnosno u ponudi su piva koja nisam baš viđao po drugim lokalima. Rattle ’N’ Hum (New York) - u zadnje vrijeme se dosta žale na ovaj bar, ali za nekoga tko dolazi iz naših krajeva među četrdeset točenih piva uvijek će biti nešto zanimljivo. The Ginger Man (New York) - fantastičan pub, samo par blokova od Rattle 'N' Huma. Čak 70 točionika na kojima ima nešto europskih piva, a od američkih nude kako klasike tako i nešto egzotičnija piva. Pereci sa parmezanom su im izvrsni. Monk’s Café (Philadelphia) –vrlo ugodan bar sa dvije odvojene prostorije i dva šanka od kojih svaki nudi nešto posebno.Iako je orijentiran na belgijska piva, američka piva su ono što ga čini posebnim. Na nekom od 20 tapova uvijek je u ponudi neko pivo od Russian Rivera, a s vremena na vrijeme i kultni Pliny the Elder. Kako je Russian River vrlo mala pivovara njihova piva su prava rijetkost na istočnoj obali tako da je ovo samo jedno od nekoliko mjesta koja nude njihova piva. Nažalost, za mog posjeta Pliny nije na tapu tako da sam se morao zadovoljiti Damnationom. Buxton Tap House (Buxton) - Buxton je zgodan gradić usred Peak District nacionalnog parka, a istoimena pivovara jedna je od cjenjenijih craft pivovara u UK. Pub je modernije uređen, nema tu masivnog drva karakterističnog za tradicionalne pubove. 16 točionika, na kojima drže vlastita piva, stotinjak boca iz raznih pivovara i ugodna atmosfera. BQ - Birra artigianale di Qualità (via Losanna) (Milano) - jedan od nekoliko BQ pivskih barova u Milanu, kažu da je ovaj najbolji. 24 točionika na kojima drže piva talijanskih craft pivovara, a u nude i vlastita piva. Hrana je izvrsna, burger za svaku preporuku. Jedina stvar koja mi je zasmetala je neobjašnjiva politika da boce koje imaju u ponudi (njih par stotina) nije moguće piti u baru nego ih prodaju samo za van. Sloan Square (Milano) - pivski bar u neposrednoj blizini željezničke stanice Cadorna. Kao i u BQ i ovdje se pivo toči sa 24 točionika, ali ponuda je više internacionalna. Brewdog, španjolske, švedske i američke mikropivovare. Impresioniraju frižideri s pivom koji se nalaze iza šanka, a zauzimaju cijeli zid. Konobar se pohvalio sa čak 800 piva u boci. Birtije s najboljim ugođajem Union Hall (Brooklyn) - s 12 točenih piva ovo mjesto sigurno nema najbolju ponudu piva u New Yorku ili Brooklynu, ponuda vjerojatno nije najbolja niti u radijusu dva bloka. Ono što ima su zidovi prekriveni ogromnim policama s knjigama tako da se možete zavaliti u kauč ili u fotelju tik do kamina i uživati u pivu. Ipak, prava zvijezda ovog mjesta je boćalište. Dva terena za boćanje u kojima možete odmjeriti snage uz pivo su fantastična stvar. Maknuli smo se sa terena te nakon opetovanih molbi ljudi koji su čekali u redu. Kirkstone Pass Inn (Lakes District) - ovaj pub nalazi se na 450 m nadmorske visine, a to ga čini trećim najvišim pubom u Engleskoj. Nalazi se u Lakes Districtu, najvećem nacionalnom parku u Engleskoj. U ponudi su tri lokalna cask alea, a uspon i pogled s mjesta gdje se nalazi pub su prekrasni. Unutrašnjost krase niski stropovi s gredama i kamin koji grije putnike namjernike baš kako i priliči tradicionalnim pubovima. Naravno, dok pijuckate pivo uz kamin ili na krasnoj terasi možete pojesti ručak ili tek gricnuti delicije poput ukiseljenog jajeta. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2740,2741,2742,2743,2744"] Ye Hole in Ye Wall (Liverpool) - pub koji se ponosi titulom najstarijeg puba u Liverpoolu otvorio je svoja vrata 1726. Zanimljivo žene su pravo pristupa dobile tek 1977. Nudi 6 cask aleova što će biti dovoljno za ugodnu večer u društvu lokalaca koji pohode ovaj pub. Odmah po ulasku dobio sam osjećaj da se svi ovdje znaju po imenu što se tokom večeri i potvrdilo. Uz mene jedini čije ime nije bilo poznato ekipi za šankom bio je gospodin u spitfire jakni (bomber jacket kako oni kažu) koji je navratio tek da bi isprao krv koja mu se cijedila iz razbijene glave. Philharmonic (Liverpool) - pub koji se napazi u jednoj od naljepših viktorijanskih kuća u Liverpoolu poznat je po tome što su u njega zalazili Beatlesi. Jednom prilikom John Lennon je kao cijenu slave istaknuo nemogućnost da ode u Philharmonic na pintu kao nekad. Danas je pub u vlasništvu lanca Nicholson's i ima solidan izbor piva. Unutrašnjost je impresivna, pod od mozaika, puno drvo i vitraž prozori. Prava atrakcija su sobe nazvane po Brahmsu i Lisztu kao i glavna prostorija Grande Lounge. Masivni namještaj prekriven kožom, visoki stropovi i teške zavjese na prozorima daju dojam nekog privatnog engleskog kluba za gospodu. Još jedna atrakcija je toalet s umivaonikom iz 1890. kojeg krasi mozaik i ružičasti mramor. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2745,2746,2747"] Spuyten Duyvil (Brooklyn)– Spuyten Duyvil je kvart u Bronxu koji je dobio ime po istoimenom kanalu. Doslovan prijevod bi bio “vrag koji suklja” ili “vrag koji se vrti”. Zanimljivo je da je 1642. izvjesni Anthony Van Corlaer poginuo pokušavajući preplivati kanal. Prema svjedocima đavo u obliku gigantske ribe uhvatio ga je za nogu i odvukao u dubine. Prema nekim mišljenjima ovo bi moglo biti prvo svjedočanstvo napada morskog psa u novom svijetu. Prvi pokušaj da posjetim ovaj bar završio je neuspješno. Iako sam znao približnu lokaciju nisam ga uspio locirati. Za nekoliko dana, u drugom pokušaju, shvatio sam da se Spuyten Duyvil krije iza neuglednog pročelja, crvene stolarije i rešetki na prozorima. Zbunjujuće je što izvana ne postoji nikakav natpis ili znak da se tu nalazi bar. Pivska ponuda naginje belgijskim stilovima piva, a redovito se nađe pokoji egzotični primjerak na jednom od 6 tapova. Ono što čini ovaj bar posebnim je krasno unutarnje dvorište sa šljunčanim tlom i lampicama koje se protežu između nekoliko stabala koja danju pružaju hlad. Mirna oaza koja odudara od relativno bučnog dijela Williamsburga. King’s Arms (York) – pub u vlasništvu pivovare Samuel Smiths svakako nije prvi izbor za pivopije u Yorku. Njihovi pubovi obično drže niske cijene, a za našeg posjeta krezuba klijentela je bila poprilično vesela iako je bilo tek popodne. Ipak, ovaj pub je poseban i poznat široj javnosti po činjenici da ga često poplavi rijeka Ouse koja teče kroz York. Tako u pubu postoji velika greda na kojoj je zabilježena razina koju je voda dosegla u pubu. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2755,2756,2757"] Pivski festivali koji su obilježili 2014 White Swan Stokesley Beer & Cheese Festival (Stokesley) - kad smo dogovorili turu po UK odmah sam počeo tražiti pivska događanja koja bi nam bila usput. Nažalost osim pivskog festivala u Eghamu nisam pronalazio ništa dok preko lokalne CAMRA-e nisam naletio na ovo. Stokesley je mjesto od 5.000 ljudi nadomak Stockton-on-Teesa koji nam je bio odredište. Moram priznati da nisam imao baš velika očekivanja i računao sam na poluprazan White Swan tim prije jer smo u Stokesley došli u rano poslijepodne. Suprotno mojim očekivanjima pub je bio krcat, a u ponudi dvadesetak cask aleova. Zahvaljujući Kreši ispostavilo se da su i sirevi odlični te da fenomenalno pašu uz pivo. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2748,2749,2750,2751,2752,2753,2754"] III. Hrvatsko homebrew natjecanje i II. Konferencija pivara & sajam piva (Zagreb) - zahvalio bih se svima koji su volontirali na festivalu, kuhali pivo, uvoznicima i pivovarama koji su nam omogućili da uživamo u pivima po simboličnoj cijeni. Odličan prostor koji je na natjecanju bio ipak malo prekrcan, čini mi se da se na konferenciji lakše disalo. Na oba natjecanja bilo je stvarno odličnih piva koja su pokazala da mogu parirati najboljim komercijalnim pivima. Najviše su mi se svidjela piva služena pred kraj oba festivala kao Analizator IPA, Belgijski Vražičak, Hopocalypse Now, Zrinski IPA, a kvaliteta piva u prosjeku je bila vrlo dobra. Svidjelo mi se što je prepoznat problem dugog čekanja na ulazu, pa su na konferenciji ljudima u redu bila služena piva, a vesele i detalji poput hampera sa vodom pokraj WC-a (nešto čega se na InMusic festivalu nisu sjetili). Ovakav festival zaista radi čuda za promociju piva i pivske kulture i žao mi je što ne postoji veliki pivski festival u Hrvatskoj koji bi radio isto. Nadajmo se da će se to promijeniti razvojem pivarstva i pojavom craft pivovara. Bruery Tap Takeover, The Ginger Man (New York) - tap takover je događaj gdje neka pivovara preuzima točionike u pubu i na njima nudi svoja piva. U ovom slučaju Bruery o kojem sam već ponešto napisao imao je takover sa 40 svojih piva u Ginger Manu. Kako sam došao tek oko 23h dio piva je već nestao i to naravno ona najtraženija poput Chocolate Raina, Grey Mondaya ili Sucrea. Kako mi je Bruery poprilična nepoznanica na to mi je ukazao moj novi prijatelj Paul, Teksašanin na privremenom radu u NYC, s kojim sam proveo par sati ćaskajući o pivu i kulutorološkim razlikama. Ipak, na tapovima je ostalo više nego dovoljno piva tako da sam probao četiri komada - Tart of Darkness, Oude Tart (2011), Tart of Darkness i Hottenroth. Uz Tart of Darkness svidio mi se Tumescence - brett saison fantastične narančaste boje i sa okusom tropskog voća. Te večeri počeo sam cijeniti sour i saison piva. Pivski dućani Ovdje prvo moram spomenuti prošlogodišnje laureate Za Popen't i Svijet Piva. Za Popen't je i dalje na visokom nivou, fini izbor američkih i danskih piva, pojačan sa nama ne toliko zanimljivim belgijancima. Nađe se tu još pokoje pivo iz Nizozemske, UK, Njemačke, pa slovenski craftovi - uglavnom vrlo lijepo. Svijet piva obogatio je svoju ponudu gomilom Mikkellera, a pred kraj godine stigla je i veća količina američkih piva. Napokon i Zagreb ima pivski dućan kao Ljubljana, Budimpešta ili Milano. Breukelen Bier Merchants (Brooklyn) - ok, Amerikanci malo varaju. Ovo je službeno dućan, ali funkcionira kao pivski bar. Ima 16 točenih piva i 12 frižidera s 500-injak piva. Moguće je naručiti točenu i popiti unutra ili donijeti growler i uzeti za van. Cijene istaknute na bocama su cijene za van, a tko želi popiti pivo unutra treba nadoplatiti 1$. I uz taj dolar nadoplate cijene su niže negu u većini drugih barova. Imaju pregršt društvenih igara, a organiziraju i pub kvizove. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2758,2759,2760"] Beergeek (Prag) - uz Zly Casy ponajbolji pivski dućan u Pragu. Američka piva, neizostavni Mikkeller i Brewdog, nizozemci i naravno češki craftovi. Nedavno su u blizini otvorili i bar sa čak 30 točenih piva. Coppers 8 till 8 (Gosforth) - mali dućan u predgrađu Newcastlea je zapravo supermarket sa posebnom sobom za pivo. Imaju odličan izbor engleskih piva, osim tradicionalnih pivovara nude i piva novijih craft pivovara kao što su Beavertown, Weird Beard, Wild Beer, Kernel, Tiny Rebel itd. Imaju i nešto amerikanaca poput Sierra Nevade ili Stonea, a nude i točeno pivo za growlere. Roybeer (Milano) - vrlo zgodan mali dućančić sa odličnim izborom De Molena, belgijskih i naravno talijanskih piva. Kruna su Emelisse imperial stouti iz bijele barrel aged serije. Uz to Mikkeller, Nogne, dosta dobra Brewdog selekcija i ponešto amerikanaca. New Beer Distributors (New York) - skladište u stilu Vrutka koje ima fantastičnu ponudu, cijeli zidovi sa pivom dižu se sa obje strane prolaza. Ali Babina špilja s pivom. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2761,2763"] Whole Foods Market - Bowery (New York) - Whole Foods je lanac supermarketa sa zdravom hranom. Prilikom ulaska znao sam da je ovaj čuven po pnoudi piva, problem je što sam dva puta prošao cijeli dućan, a od piva ni p. Kad sam se udostojio pitati ljubazno su mi objasnili da se pivo nalazi iza blagajni. Ispostavilo se da se iza blagajni nalazi dućan unutar dućana koji nudi samo pivo i to selekciju od nekoliko stotina boca. Jedina zamjerka ide činjenici da u dućanu ima dosta dnevnog svjetla što i nije baš najbolje za pivo. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2764,2765"] Brouwerij Lane (Brooklyn)– zgodan mali dućančić koji se nalazi u Greenpointu koji obuhvaća sjeverozapad Brooklyna, a poznat je i kao mala Poljska. Koncept je sličan kao i kod Breukelen Beer Merchantsa – 19 točenih i nešto manji izbor boca. Također je moguće sjesti i popiti pivo u dućanu, kao u najnormalnijem baru. [gallery type="slideshow" link="none" ids="2766,2767"] To bi bilo to za prošlu godinu. Hvala Ivanu na fotografijama i Miri što je ugostio tekst na blogu Nove Runde. Do čitanja.