#PivskaSrijeda 08.04.2015 – Hobgoblin

Još smo uvijek na otočkim bitterima i došao je red na jednog od najpopularnijih – Hobgoblin mu je ime, a proizvodi ga pivovara Wychwood iz Cotswoldsa


Kako to obično i biva s uspješnim pivovarama u 90-ima, kupljena je od velike korporacije Marston’s sa sjedištem u Burtonu (njihovo pivo smo pili prošle pivske srijede – Old Empire IPA). Meni osobno je Hobgoblin ostao u dragom sjećanju nakon odlaska u Englesku gdje sam ga probao u Green Dragon pubu u jednom seocetu u Derbyshireu. Kad sam kročio unutra, cijeli pub je bio zamračen, drva su gorila u kaminu, a i neki njihov lokalni band je udarao akustare uživo. Kad se tome doda i da je Hobgoblin bio svjež u cask varijanti, ugođaj je kompletan. Baš je zato nekad i ta atmosfera bitna kod ispijanja piva – gdje se nalaziš. što je u glazbenoj pozadini te ostali atributi. I ovaj put nam se priključio jedan moj kolega izvana i to iz Corka, Dave s jednim upadljivim komentarom

Ovo je bila prva pivska srijeda na kojoj smo imali i zvučnu podlogu. @kresoz je napravio playlistu koja je trebala ići paralelno u pozadini s testiranjem Hobgoblina. Playlista se pokazala i više nego kvalitetnom za ovo pivo! Neki nisu mogli biti od početka s nama, ali vjerujem da su nas podržali u našim komentarima:

Izgled

Boja piva je bakrena/trula višnja i pivu daje dodatnu moć kad je natočeno u čašu! Kod pregleda izgleda piva je bitno obratiti pažnju na 3 stvari – bistroću, boju i pjenu. Kad slušate beer geekove izvana, oni će često upotrebljavati izraz “head” – to znači pjena! Neki stilovi imaju jako izraženu pjenu (npr. njemački hefeweizenovi) dok neki stilovi nemaju – bitteri spadaju u tu drugu kategoriju. Pjena (head) kod ovog piva je na početku jaka, ali brzo izblijedi i ne ostavlja tragove (lacing) u čaši. Uz jako naglašenu bakrenu boju, pivo je i veoma bistro.

Aroma

Kod arome smo imali malo podijeljenu ekipu – voće je definitvno bilo izraženo, ali nisu ga svi jako doživjeli. Rijeka nije baš mogla najbolje percipirati to u aromi, ali na prvu Hobgoblin daje klasične bitter tonove – lagana breskva, jabuka, hint narandže pa ono što je specifično za Hobgoblina, karamela i suho voće – grožđice.

Okus

Tvitovi vezani za okus su stvarno bili zanimljivi, jer aroma (miris) je davala osjećaj jedne duboke dimenzije koja se očekuje u okusu. Dodatna konfuzija ljudima je bila usporedba s pivom od prije dvije srijede – Traquair House aleom. Ta 2 piva, iako se radi o različitim stilovima (House ale je Sccottish ale, dok je Hobgoblin Extra special Bitter), imaju jako slične arome – voće i karamela te se na temelju toga i očekuje neka kompleksnost u okusu. Dok je House ale imao kompleksnost, ali i slatkoću, hobgoblin je totalna kontra – preko arome se očekivala kompleksnost i slatkoća, ali on je baš dao kontru – gorko i suho pivo, veoma pitko uz aftertaste lagane čokolade. Totalno drugačije od House alea. Ako usporedimo Hobgoblina s Trooper aleom kojeg smo isto pili u jednoj pivskoj srijedi, možemo vidjeti da je puno kompleksniji od njega, a oba piva spadaju u kategoriju ESB (Extra special Bitter). Nakon Hobgoblina smo mogli vidjeti već osnovne podjele ekipe u pivskoj srijedi. Onome kome se najviše svidio House ale, svidjat će se slatka i kompleksna piva kao što su njemački Bockovi i belgijski stilovi, dok će se onima kojima su bitteri bolje odgovarali, vjerovatno više svidjeti američki stilovi te češki i njemački Pilsneri.

Iduću srijedu krećemo sa Stout kategorijom i to s meni jednim dragim pivom – Ohara’s Irish Stout.