Jel’ mi baš “sad” to trebalo?

muppet_show

Šećem se neki dan s kolegicom iz firme i ona mi se pohvali kako je čitala naš prvi članak. Zatim kaže
“Ne mogu vjerovati da ti to pišeš. Ti se uvijek zafrkavaš i većinu vremena nisi ozbiljan, a ove tekstove pišeš na ozbiljan način.”
Eto ljudi, da ne bi bilo baš da je sve tako ozbiljno, od sada ću unositi i malo više svoje osobnosti u tekstove.

Vratimo se ovotjednoj temi, i odgovoru na pitanje iz naslova članka.

Kako smo u zadnjih par mjeseci baš ozbiljno zagrizli u biznis otvaranje pivovare, puno me ljudi pitalo, a bome i dalje pita, pitanje iz naslova članka:

“Jel’ mi baš sad to trebalo?”

Odgovor je veoma kratak i jasan:

“Da.”

U 30-ima sam, imam relativno dobar posao, visok, plav, vitak, imam malj s kojim tučem neprijatelje (tko shvati na koji film referiram, svaka čast :-)) i zar mi stvarno sad treba upuštanje u otvaranje pivovare?

Ne vjerujem u rečenicu, “Ja volim svoj posao”, ako se ne radi o vlastitom poduzeću. Ukoliko radiš za nekoga uvijek ćeš na kraju postati njegov/va rob/inja. Uvjeravaš sam/a sebe
“Al’ ja i šef/ica smo si stvarno dobri. Šalimo se i smijemo svakodnevno i on/ona nikada ne bi povisio/la glas na mene.”.

Dude, really? Cut the crap.

Ne možete me uvjeriti kako volite svoj posao ako to nije posao u firmi koju ste vi osnovali. Zaboravimo sad šefa i narav posla, ali sama činjenica, da morate se ustajati ujutro u određeno doba i ići s posla u određeno vrijeme (vrijeme odlaska je različito kod privatnika i u javnim službama), a da ne znate koji je plod vašeg rada je već dosta destimulirajuća – vi ste mali kotačić u ogromnoj mašineriji koja odlučuje svaki dan o vašim idućim koracima. Koliko god da ste “visoko”, uvijek postoji jedna osoba koja je “viša” i koja će kad-tad morati izbaciti verbalni proljev na vas jer je osoba “viša” od nje to napravila njoj.

Ok, postoje i iznimke od gornjeg slučaja, ljudi koji rade svoj posao iz snova, ljudi koji su našli posao isti odgovoru kad su ih tete u školi pitale pitanje:

“I što ti želiš postati kad narasteš?”

Dobro, ne mogu reći da kad su mene tete to pitale u osnovnoj školi da sam rekao:

Želim biti pivar i imati pivovaru. Vjerovatno sam rekao da želim biti boksač ili političar što je bilo aktualno u to vrijeme :-).

Uglavnom, želim otvoriti pivovaru zbog:

a) toga što volim svoj hobi. Dakle ja pretvaram hobi u profesionalni posao. Jako sam samokritičan u svoja piva koja skuham i uvijek znam da može bolje. To znači, da ukoliko mi nismo zadovoljni s pivom koje skuhamo u našoj pivovari, nećemo ga uopće staviti u prodaju.

b) upravljanja svim aspektima poslovanja, znači financije, logistika, proizvodnja, prodaja, apsolutno sve ide kroz naše ruke i nema više šefova koji odlučuju o tome.

c) ne mogu više slušati retardirane reklame na televizoru za “Vrhunsko pivo” koje to nije. Al’ svaka naša pivovara nas “futra” s tim reklamama.