Skidanje uroka – prvi dio

U prošlom blog postu sam napisao koji festival smo posjetili. Mogli ste pročitati o tome koliko je star/mlad festival te koja je svrha festivala. Danas ću opisati sve kako je teklo od puta do tamo do puta natrag, ali idemo prvo objasniti malo naslov članka, zašto Skidanje uroka? voodoo-dollPa eto, nedavno (točnije u 3 mjesecu ove godine), sam bio krenuo isto u Budimpeštu. Kolege Matt, Andrej i ja smo se zaputili na internacionlano natjecanje homebrew-era u Budimpešti i tamo smo nosili uzorke svih natjecatelja iz Hrvatske, može se reći da smo bili hrvatska homebrew delegacija. Najavljivalo se tada po prognazama da će biti ‘ćorak’ od vremena, ali entuzijazam nam je bio na visokoj razini ;-). Long story short, pošto se želim što manje sjetiti tog događaja, završili smo u takvom nevremenu kojeg u životu nisam vidio, a bome ni osjetio. To su bili tsunami, tornado i mećava u istom paketu, dovoljno je reći da nismo uspjeli stići do Budimpešte, već smo se idući dan vratili u Zagreb (utjeha je bila što smo imali pun gepek piva ;-)). I tako, skoro 3 mjeseca poslije, odvažno smo rekli da idemo na craft beer festival u Budimpeštu i to kolege Goran, Goran i ja. U čemu je bio problem ovaj put? Na prognozama nisu najavljivali nikakvu oluju, ali ako ste pratili vijesti i slično, mogli ste vidjeti da je taman u tom periodu krenula ogromna količina vodurine prema Budimpešti. Taj tjedan prije puta su sve informacije bile zlosutne, mediji su izvjestili: ‘vodostaj će biti najveći u povijesti’ i već sam pomislio ‘Pa j….. stvarno sam ureknut’ ili kako bi Englezi rekli, ‘jinxed’. Mađari preko twittera su me uvjeravali da neće biti problema pa čak mi je i sam festival odgovorio: ‘Don’t worry. It’s all OK. There’s no heavy rain’. Ono što nas je najviše ponukalo da pođemo su odgovori našeg hostela u kojem smo rezervirali sobe. Inače, ne znam da li znate, ali Mađari ne znaju baš engleski i imat ćete veću sreću s engleskim jezikom u Italiji :). Ako baš morate koristiti engleski u Mađarskoj, naučite Njemački, jer imate veće šanse s njim :-) . Bilo je i više nego evidentno kako hostel koristi dobro znanu aplikaciju Google Translate kako bi moje upite preveo s engleskog na Mađarski i obrnuto. Samo da navedem par briljatnih mejlova hostela :-):

We’ll be listening in the radio, television and read in the news. Where we live, we’re safe here. That’s the truth. The decision is yours, you coming or not. The beds you have provided. Please send me a notice today, what do you want to do?

U mailu-u ispod, hostel nas obavještava kako će biti dinamično u Budimpešti (za vikend kada smo mi tamo) i to baš u šoru gdje se hostel nalazi:

Inform you today, tomorrow and after tomorrow before the hostel on the space are a BEER FESTIVAL and other programs. You do not surprised upon seeing the many man and girl. You can drink more than 100 varieties of craft beers and other drinks, listen to music, etc.

:-) :-) :-) :-) Uglavnom, petak je stigao i odlučili smo krenuti. Za vožnju se nema što reći, ide se na izlaz za Varaždin iz Zagreba i samo ravno po autobanu. Na naplatnim kućicama mi je gospođa još prodala foru kako sam ukucao krivi pin za karticu, eto što da kažem, spušio sam foru, jer obično ekipa u tim kućicama nije tako zabušantski raspoložena pa nisam spremno dočekao tu šalu :-). Na granici nije bilo problema, ali tu ću vam dati jedan ‘tip’, odmah poslije granice imate jednu kućicu, gdje možete kupiti vinjetu (3000 forinti) i vrijedi vam tjedan dana. Samo što vinjeta nije za prikeljivanje na šajbu, već je u obliku računa pa je držite na sigurnom i toplom mjestu :-). I tako uđosmo mi u Mađarsku te smo nakon neka 3,5 sata stigli do Budimpešte (ako imate neka dobra kola, vama će i kraće put trajati onda :-)). Tu je došlo vrijeme za paljenje ‘Jovane’ (moj GPS) da nas odfura do parkinga i hostela. Čim smo vidjeli da možemo prijeći preko mosta, znali smo da Dunav ipak nije toliko nabubrio. Oko 20:30 smo se čekirali u naš ‘hostel’ oprali se malo i krenuli na festival. Dobra fora je, što je festival bio odmah ispred naše zgrade, tako da se može reći da smo praktički pili pred kućom :-). Festival se svake godine odvija na tom malom trgu i svim njegovim ulicama. U svim smjerovima su postavljeni štandovi malih craft pivovara i na njima se nude piva. Na ovom festivalu nema komercijalnih lager daskovača, već su ovdje samo handcrafted piva i to većinom ale-ovi. Obično kada idem na festivale koji veličaju dobra piva (kao što je i ovaj) ponesem i jednu tekicu u koju upisujem svoje dojmove o svakom pivu koje probam. Kako ovaj put nisam bio s ekipom pivara, već s ljudima koji baš ne kuže pivo, nisam htio previše davit s pisanjem u tekicu. Prvo pivo koje smo probali je bilo English style IPA, ali eto, nisam zapamtio od čije pivovare i naziv piva. Aroma je bila hoppy/voćna kako i treba biti u tom stilu. Pivo je sadržavalo sve dobre karakteristike IPA-e, ali je nažalost bilo i veoma nebalansirano, pogotovo na završetku, kada se osjetila prevelika navala neugodne gorčine koja ostaje jako dugo u after taste-u. Hodajući i pijući po festivalu, našli smo i štand s Brewdog pivom. Točili su 5 am Saint, Dead Pony Club i IPA is dead. Sječajući se svog posjeta Britaniji te Brewdog pub-ova u Newcastle-u, London-u i Glasgow-u, nisam htio odmah probati njihova piva tu na festivalu (ne zato jer nisu dobra, već zato što su prefina i druga piva na festivalu bi pala u vodu), ali kolega Goran je bio uporan pa smo morali za drugo pivo uzeti Brewdog. Da vam malo pojasnim kolegu Gorana i njegovo shvaćanje piva. Nema ga, čovjek obožava lagere i do tada mu je Heineken bilo najbolje pivo u životu. What a dumbass :-) I tako uzimamo mi s Brewdog-ovog štanda svaki po politar 5 a.m. Saint-a. Bum, paf, tres, dong…… Pivo je stvarno odlično i usudio bih se reći, IMHO, bilo je najbolje na festivalu. Mislim da dovoljno govori slika kolege Gorana koji do tada nije cijenio pivo, ali sada je postao craft beer ambasador

Ekstaza...

Na slici je evidentna pretvorba domesticus lageraša u craft beer lover-a :-)

Nakon što smo ispili 5 a.m. Saint, krenuo je fajrunt i lagano su se počeli spremati štandovi. Prije puta sam se pripremio za mjesta koja moramo obići u Budimpešti i jedno od njih je bilo Élesztő. Nadam se da će jednog dana tako izgledati i Krivi put u Zagrebu. To je pravi ‘Beer garden’. Iznad šanka je ogromna ploča gdje su kredom napisana sva točena piva u ponudi.

Ponuda piva u Élesztő pub-u

Ponuda piva u Élesztő pub-u

Ono, nemam riječi za opisati sreću koju sam doživio kad sam to vidio. Stvarno se nadam da će craft pokret zaživjeti u Hrvatskoj. U idućem blog postu ću napisati drugi dan na festivalu…….